29. 4. 2010.

Karlos Kastaneda,





ODVOJENA STVARNOST



''Okovima si vezan za svoj razum. Kod tebe je nevolja u tome Što želiš sve da razumeš, a to nije mogućno. Ako insistiraš na razumevanju, onda ne vodiš računa o svojoj celokupnoj sudbini kao ljudskog bića.''

U odnosu na neiscrpne tajne života 'razumevanje je samo nešto malo, tako sićušno'.

U odvojenu stvarnost nije moguće stupiti, ni kretati se njom isključivo po načelima logičnosti i zahtevima razuma. Pri takvom rasuđivanju zahtev za onim što nazivamo zdravorazumskim pokazuje se neelastičan i neefikasan. Suština tajne izmiče. Takvom načinu mišljenja ona uvek izmiče!

Kad god završimo razgovor sa sobom, svet je uvek onakav kakav i treba da bude. Mi ga obnavljamo, udahnjujemo mu život, održavamo ga svojim unutarnjim razgovorima. I ne samo to, nego i put biramo razgovarajući sa sobom. Tako uvek iznova biramo jedno te isto sve dok ne umremo, zato što i u sebi vodimo jedan te isti razgovor do sudnjeg dana.

Pre svega moraš da koristiš uši da bi očima olakšao. Otkako smo se rodili služili smo se očima da njima prosuđujemo svet. Govorimo drugima, a i sebi uglavnom o onome što vidimo. Ratnik je toga svestan i zato sluša, on osluškuje šumove i zvukove sveta.


_____________________________________

To što ljudi čine, to su stitovi pred silama koje nas okružuju, to što kao ljudi činimo pruža nam utehu i osećanje sigurnosti, to što ljudi čine odista je važno,ali samo kao štit. Mi nikada ne saznamo da je to što kao ljudi činimo samo štit pa dopuštamo da to ovlada našim životom i da ga čak i ugrozi. U stvari, mogao bih da kažem za celo čovečanstvo to da je ono što ljudi čine veće i važnije i od samog sveta. Svet je nerazumljiv. Mi ga nikada nećemo shvatiti, nikada nećemo otkriti njegove tajne. Zato moramo s njim postupati onako kakav on i jeste - kao sa velikom tajnom. Ali običan čovek to ne čini. Za njega svet nikada nije tajna, i kad taj obični čovek ostari, veruje da nema zasta više da živi. Ali starac nije odgonetnuo, iscrpeo svet. Iscrpeo je samo ono što ljudi čine. Međutim, on u svojoj glupoj pometenosti veruje da za njega više nema tajni u svetu.

Ratnik je svestan te zbrke i on nauči da prema svemu postupa kako treba. Ono što ljudi čine ne može nikada biti važnije od samog sveta. I zato ratnik prema svetu postupa kao prema beskrajnoj tajni, a prema onome što ljudi čine kao prema beskrajnoj ludosti.

Volja je nešto sasvim izuzetno. To se zbiva tajanstveno. Ne može se nikako objasniti kako se čovek njom služi, osim što se može reći da se pomoću nje postižu zapanjujući rezultati. Možda je prvo od svega što čovek treba da čini to da postane svestan da može razvijati svoju volju...

Volja je nesto veoma jasno i snažno što upravlja našim postupcima.Volja je nešto čime se čovek služi, na primer, da dobije bitku koju bi po svim normalnim procenama morao da izgubi.

Stalo ti je do izvesnih stvari u životu zato što su važne, tebi su zacelo važni tvoji postupci, ali za mene više ništa nije važno - ni moji ni bilo čiji tuđi postupci. Živim ipak i dalje zato što imam volju. Zato što se ta volja kalila celog mog života i što je sad čista i zdrava tako da više nije važno to što za mene ništa nije važno. Moja volja upravlja ludošću mog života...

Mi naučimo o svemu da mislimo, a onda izvežbamo oči tako da vide ono što gledaju onako kako mi mislimo o tome što gledamo. Gledamo sebe već uvereni da smo važni. I zato moramo i da se osećamo važnim! Ali kad čovek nauči da VIDI i, uviđa da više ne može da misli o stvarima koje gleda, a kad ne može da misli o tome u šta gleda, onda mu sve postaje nevažno.

_________________________________________




 Kao mladi antropolog Kalifornijskog Univerziteta (UCLA), Kastaneda odlazi u Arizonu u potrazi za lekovitim biljem kojim se služe lokalni Indijanci plemena Jaki (Yaqui), a njemu potrebnim za istraživanje na temu narodnih lekova i primene lekovitog bilja, s ciljem da diplomira i postane profesionalac u struci (PhD in Anthropology). Doduše, ni sam nije slutio da će ta poseta plemenu Jaki njegov život usmeriti na jedan neplanirani put i da će narednih 6 godina provesti u jednom nadasve drugačijem svetu – kao učenik lokalnog vrača, don Huana (don Juan Matus).


Do prvog susreta Karlosa i don Huana došlo je sasvim slučajno, posrednik u upoznavanju bio je Kastanedin saradnik koji ga je predstavio poznatom lokalnom šamanu. Prvi susret se bukvalno dogodio na autobuskoj stanici, gde su njih dvojica po prvi put razmenili par reči, te je don Huan pozvao Kastanedu da ga i lično poseti ne bi li detaljnije popričali o svemu što ga interesuje. Predmet razgovora bile su im biljke koje vračevi tog plemena koriste u ritualne i medicinske svrhe. Kastanedi je prvenstveno bio interesantan pejotl (peyote), biljka poznata po halucinogenom dejstvu. Kako je vreme odmicalo, dani, nedelje, meseci, njih dvojica postajali su jako bliski, te se na kraju i sprijateljivši. Kastanedi je trebalo dobrih godinu dana da pridobije starčevo poverenje i bude jedan od retkih kome je dozvoljeno da primi tajno znanje, koje se kolenima unazad negovalo među šamanima i retko prenosilo nekome ko nije plemenskog porekla, a kamoli zapadnjak. Tako izabravši svog učenika, don Huan je mladom antropologu predstavio jedan potpuno novi svet, svet van petočulne percepcije i nama poznatih zakona. Znanje baratanjem izmenjenim/višim stanjima svesti.
Pristupiti tom užem krugu upućenih u znanja nije bio ni malo lak zadatak. To je podrazumevalo da se inicijat navikne na potpuno drugi set zakona, po kojima funkcioniše i tzv. odvojena stvarnost, ne bi li mogao njome iole da ovlada, a ne izgubi se u prividu haosa s kojim bi se u prvi mah susreo. Jer svet je, kako ga je don Huan učio, mnogo više od našeg pukog sagledavanja stvarnosti i uverenja da naše tumačenje sveta definiše njegove granice. Don Huan je ponudio praksu razbijanja nametnute barijere i zavirivanje u neke druge, skrivene, svetove, često pod uticajem halucinogenih biljaka, pejotla posebno. Pokazujući da smo izmenjenim stanjem svesti u mogućnosti da se izdvojimo iz vlastitog utemeljenja i na svet pogledamo drugim očima.
       Sve vreme se mora imati na umu koliko to predstavlja težak zadatak kada je u pitanju zapadnjački um, jer teško je uzdići se nad vlastitim principima i društvom baziranim na materijalizmu, s malo uvida u duhovnu sferu. Čak je i sama konzumacija biljaka uzimala svoj danak jer je u prvi mah ostavljala strahovite posledice – kako fizičke tako i emocionalne. Bilo je potrebno određeno vreme dok se organizam ne bi navikao na unošenje egzotičnih suspstanci.


       Kastaneda je jedan od prvih zapadnjaka koji je imao privilegiju da iz prve ruke istraži čudesni svet šamana, plemenskih čarobnjaka, ljudi izuzetno bliskih s prirodom. Svojim eksperimentima pokrenuo je zvaničnu nauku da se upusti u detaljnije istraživanje uticaja psihoaktivnih i halucinogenih preparata na ljudski um i organizam. Iako mnogi učenje don Huana tumače kao čist misticizam, jer se dobrim delom temelji na izmenjenim stanjima svesti, Kastaneda je svojim delima dao dobar uvid u te duhovne prakse američkih domorodaca, o kojima se iz prve ruke jako malo znalo. Uspeo je da čitavom modernom svetu predstavi bogatu šamansku tradiciju.
       O svim iskustvima Karlos Kastaneda do detalja piše u svojim delima, čiji broj nije ni maloi zanemarljiv. Sva dela se, između ostalog, odnose na period proveden sa njegovim mentorom, ali i na period posle prekida njihove saradnje. Prva knjiga je izašla davne 1968. godine pod nazivom Učenje don Huana, a za njom je usledilo još njih jedanaest. Poslednja u nizu, Aktivna strana beskraja, objavljena je 1999.. Godinu dana pre toga, 27. aprila, Kastaneda je umro. Mada se još 1973. povukao iz javnosti zarad, kako je sam govorio, svog ličnog razvoja. Zadnjih desetak godina proživeo je manje-više u kontraverzi, čak osnovavši svoju organizaciju Cleargreen, koja se bavila nekom vrstom duhovnog rada. Sve njegove knjige odlikuje naracija u prvom licu i uglavnom se temelje na doživljajima koje je imao sa svojim prijateljem don Huanom. Svih dvanaest knjiga je prevedeno na sedamnaest jezika i prodato u više od 8.000.000 primeraka.

Karlosa Kastanedu s pravom možemo smatrati modernom Alisom u zemlji čuda, jer nam je približio jedan potpuno novi-stari svet, usko povezan s prirodom i njenim poštovanjem. Portal ka tananijim svetovima, odmah iza ugla.

frenzyspark.com, 2012
karlos-kastaneda-sage-unutrasnjih-svetova


Нема коментара:

Постави коментар