5. 11. 2015.

Kralj Ibi po ''inti'' put međ' srBovima




Miloš Podbarčanin
''Kad im sunem...''

''Za mikrofon!''
''Za megafon, magnetofon, kasetofon, rekorder... (KO se tamo migolji i ćućuriče? Fajgelju?!?'')
''MOJ MEDIJSKI narod me na naslovnu stranu aklamira!''
''MOJ narod!''
''MOJ 50% od 50% naroda...''
''MOJIH (Krstiću, sunce li ti Harvardsko! - digitron! računaj!)
aha
25% naroda....
(u bogtejebo, gde mi je savetnik?
Gde su mi savetnici?!?
Pa Vi mene ubeđujete da je 50% MOG naroda?!?
Šta je ovo?
Nešo?
Odma da si angažovao Miću Megatrenda!
Ovo MORA da se ISPRAVI!
Kakvi, kurac, 25%?!?
Pa Vladimir ima 90% podrške Moskve i Senkt Peterburga (ono drugo se ne računa)
Neša Slina: ''Odma šefe! Trčim! (alo...Vrabac, ovde Kobac...HAKUJ! Kako šta? Cifre. Kako KOJE cifre? Pa cifre. Šef mora da ima 80% naroda uz njega...Kako KAKO? Kako znaš i umeš. Preko Kariba, Nigerije, Mozambika...jeste...DDOS...NE DOS! Ajde...i javi kad namestiš; klik.
''Šefe, sve sređeno. Će bidne 80% TVOG naroda.''
''E, takvog te volim, Nešo...brate. Opravdavaš DOKTORAT!''
''Gde smo stali?
A, da...
NAROODE MOOJ!
Kad te pogledam, ovako, odozgore,
Sve MOJ DO MOJEGA,
a narod.
MOJ je narod IZA MENE!
Kakva porodica,
kakvi drugi - treći brak?
Ja na čelu, a moj narod iza
Ja gori - a moj narod doli...
I kad mu onda - s visine božijih jajca sunem:
Kakav OEBS, kakve Cenzure, smetovi i poplave...
Moj narod od sreće piša firnajz.
I na samu pomisao na mene, njemu se šoroboćka.
Toliko je uzbuđen.
Toliko je narajcan.
Nakon čega slede glasovi.
Intenziteti i falsifikati glasova.
Snaga intenziteta glasačkih mogućnosti;
pa tamo 10 deka kafe,
tamo vreća brašna,
litra zejtina,
obećanje posla u JKP...
a sve u ovom trenutku ODLUČNIH reformi.
Kad to krene od NAS - ka NJIMA,
ali nikako od OVIH.
Moj je narod pretežno balvansko-lezilebovićevsko-mufljuskog tipa,
Ali,
NIKO ne sme da ga spasava,
osim MENE.
I samo ja,
do pasa u snegu - bujici,
gologlav,
pored helikoptera,
vetrom razbarušene kose.
Okružen MOJIM novinarima i fotoreporterima.
I onda mi neko kaže da ja lažem...
A ja u ruci ono jedno dete predsednika sreskog komiteta moje stranke; pa cimaj, pa njanjaj - pa sve tako dok ne zaplače pred kamerama.
Ja gore,
oni dole.
Bog te jebo što me vole.
Moooj narode!
Ipak ostani taki - kaki - a nikaki.
Neću da te menjam.
Reforme su ionako namenjene za Njih - a ne za Nas.
Narode moj,
stoko moja neopevana.
Ajd' sad, idi kući.
Ni u crkvu ne treba da ideš; već ste me videli.
Vratite se svojoj svakodnevnici.
Besposlenosti,
praznim novčanicima i stomacima.
Lezite i maštajte o boljem sutra.
Jer koliko malo sutra - i toga će biti.
A i mene ćete opet videti,
Lutak sa naslovne strane.
Ja sam Vaš,
i Vi ste moji.
Ajde sada - kud koji mili moji.''

1 коментар:

Danka Petrović је рекао...

Živ je Ibi, umro nije...dpk je Srba i Srbije!

Постави коментар