14. 4. 2016.

Danilo Kiš, poezija







Poslednje Kiševo pesničko, ali književno oglašavanje u novinama bilo je objavljivanje pesme „Na vest o smrti gospođe M. T“, u listu Politika, avgusta 1989. godine. Pesma je bila posvećena istaknutoj beogradskoj pozorišnoj ličnosti, Miri Trailović i bila je, o paradoksa, svojevrsni autonekrolog. Objavljena nekoliko meseci pre Kišove smrti, ona nije kurtoazno prigodna pesma o smrti jedne javne ličnosti i autorove prijateljice, već pesma koja u sebi ima nečeg proročanskog. U njoj se autor, neizlečivo bolestan, obraća smrti, ruga joj se, ironiše je, da bi u poslednja dva stiha došlo do mirenja sa njom:



Na vest o smrti gospođe M. T.

Kakav dobro obavljen posao, Smrti,
kakav uspeh,
srušiti takvu tvrđavu!
Požderati toliko mesa,
skrckati toliko kostiju
za tako kratko vreme.
Potrošiti toliku energiju,
brzo, kao kad se ispuši cigareta.

Kakav je to bio posao, Smrti,
kakva demonstracija sile.

(Kao da ti ne bismo
verovali na reč.)


______________________________________

U jednom svom ranom poetskom zapisu iz 1955, Kiš kaže:


                          Biografija
     Divna je pijanica bio Eduard Kon.
     Imao je naočare od sjajnih prizama i kroz njih je gledao svet
           kao kroz dugu.
     ...
     Vetar mu je razvejao pepeo kroz vitki dimnjak
          krematorijuma, visoko, visoko..
                   sve do duge.




Danilo Kis, ilustrcija Perikoli



ANATOMIJA MIRISA



Odoratus impedit cogitationem

 Sv. Bernar

evo
od čega je načinjena
samo jedna unca parfema
sa zvučnim imenom
od 9500 jasminovih
cvetova iz francuske
od 4800 ruža
takođe iz francuske
od osamdeset ruža svirepo umorenih
žeđu
u pustinjama maroka
od cveta jedne vrste perunike
koja uspeva isključivo
na plantažama blizu firence
gde su podignuti čudovišni
krematorijumi i gde se
koriste sunčane peći
da se iz cvetova iscedi
priznanje
najzad od trideset i pet fabrički
proizvedenih aromatičnih
hemikalija
koje se radi ravnoteže razmešaju
čas na jednu čas na drugu stranu
i drže na okupu duše
svih cvetova
pristrasnih
i međusobno netrpeljivih.

_______________________________________



JESEN

 počinju bračne svečanosti
ljubavni krici detlića liče
na udaranje po bubnju
umetnost sviđanja je beskrajno
raznolika

divlje se patke zaručuju
u novembru
događa se tako
da se jata putnika
doletelih čak iz rusije
nađu sa starosedeocima na istim
jezerima na il-de-fransu
i tada dolazi do velikih ljubavi
praćenih tragedijama
i ogovaranjem.

__________________________________________

NARICATI, NARICATI

Čekati, dok ponoćni zvon tinja,
Da se donese crna škrinja.
Ne pitati zbog kog je patnja,
Zvoniti dok ne mine pratnja.
Pod baldahinom i crnim velom
Nositi raspelo belo, pred opelom.
Pod teškim srebrom pognuti pleća,
Daviti se u dimu sveća.
S tamnim senama u boj stati
I tihe psalme zapevati.
Slušati orgulje pečalne
I zvona posmrtnih ječanje.
Kročiti preko zeva grobova
U pratnji slugu, božjih robova.
Mrznuti u začaranoj noći,
Gledati tuđeg mrtvaca u oči.
Drhtati na mesečini kobnoj,
Uzdisati na humci grobnoj.
Poreći prošlost, jecajući,
Zamađijano, klecajući.
Oprostiti svakom. Pokajnički.
Grliti sanduk, očajnički.
Testament strašni sricati,
i naricati, naricati, naricati.


Nevena Matijevic, FLU, CT, III nagrada NA KONKURSU 20 GOD OD SMRTI DANILA KISA



SVATOVI


Iz mog doma
izlaze svatovi

Crni su mi odneli
Majku

a beli
sestru

Mome srcu jednako zvuči
pucaju li zvona
il zvone puške

 Iz mog doma
izlaze svatovi.

1955.
___________________________________________

SUTRA


Svake večeri, umoran od ostvarenih želja, ali uvek s
drhtajem nade u srcu, prošapćem jednu reč:
Sutra!
Sutra će mi neko reći: sine;
sutra će mi neko reći: dragi;
sutra će mi neko reći:... volim;
sutra ću sve patnje u jedan grob sahraniti, u jedan grob
bez krsta, bez znaka, da ni spomena na njih ne ostane;
sutra...
I tako trista šezdeset pet dana u godini –
Sutra!... Sutra!

_____________________________________

OPROŠTAJ S MAJKOM


Majko! Tvoj stakleni pogled dušu moju muti
i režu mi zene izlomljene bore...
Skamenjena, modra, tvoja usna ćuti,
a ja čujem tihe, nežne razgovore.

Još jednom, majko, o još samo jednom
tople prste ti u kosu mi uroni,
da osetim, majko, u tom jutru lednom
žar ljubavi tvoje... I dok zvono zvoni,

samo jednu reč utehe mi kaži,
pa sklopi oko što u beskraj zuri,
osećam da taj pogled mene traži,
dok niz svelo lice zadnja suza curi.

O, ta bi suza htela reći mnogo:
poljubac majke što se na put sprema,
i savet pre no se kaže: "Zbogom..."
nežnu ljubav majke koje više nema.

Dusan Tomic, FLU, CT, I nagrada NA KONKURSU 20 GOD OD SMRTI DANILA KISA

BICIKLO

1

tu ništa nije bez
uspomene
to su kosti

točkove pokreću
mesečeve mene

danju se u njima igraju
sunčeva deca
dok ne popadaju od
vrtoglavice

pa noću sanjaju
kako lete
preko reke

(dolazi anđela
na biciklu
na tom velikom
muškarcu)

2

mada mu već trave o
glavi rade mada
već menja košuljicu kao
zmija

njen smeh još mu
u kostima zvoni

(dolazi zlatokosa
na labudu
pravo sa meseca)

____________________________________


Džojsova plavokosa devojka


Svest o goloj laži i
požar pobune
i
trešnje za horizontom

Vedra noć
na stepeništu
tramvaja
stihovi o zvezdanoj
noći

robovanje
seti

Soba slučajne žene
sa blatnjave ulice
toplo dizanje i
spustanje obnaženih
grudi

Prvi sumraci i
prljavi kvartovi
javnih kuća

Namirisana tela
i nešto
neodređeno

Čula zaluđena
pohotom
Stihovi za plavokosu
ženu
sa tramvajskog
stepeništa
____________________________________


Kraju mog detinjstva, ja o tebi sanjam,
kao o djevojci očiju plavih.
I kad mi se u snu tvoje nebo javi,
od radosti plačem - rad tvojih svitanja.

I sve ti opraštam, kao sinu mati,
il kao sin majci - kako ti drago -
i sreću nestalu, za kojom sam trago,
a koju mi nijesi, nijesi htjelo dati -

i oca bez humke, i majku u grobu,
djevojku Evu - djetinjstva krin sveli -
i sve to, i sve to, što su mi odnijeli
potoci tvoji, potoci bijeli...

I sve ti opraštam i o tebi sanjam,
kao o djevojci očiju plavih.
I kad mi se u snu tvoje nebo javi,
sa suzom u oku sanjam ti svitanja.

____________________________________





Apolinerovi ljubavni Stihovi



 Redovi pisani
na prljavim odrescima kartona
na listovima
kalendara
na koricama Mercure de Francea

brigadir 38.artiljerijskog puka

duboko u šumi
čeka odgovore

na novu godinu 1915

u vozu
između Nice i Marselja

ogromno plavo more

i jutro puno svetla
susret
na fonu rata
kiše
i očajanja

i napravi joj

prsten
od komadića bakra
nemačke granate
kalibra
77

o ta jasna slika

snaga duha
jedne Viktorije Kolone
i mistični žar
Svete Tereze

rat

ta golema drama
raspadanja
bedemi
od živog mesa

mirisni anđeo

lebdi
iznad crnog
dima

nož za hartiju

napravljen takođe od nemačkih
granata
dugmad sa šinjela
blistavo krilo
leptira

mirisni anđeo lebdi

iznad crnog
dima

___________________________________



SAVETI MLADOM PISCU


Gaji sumnju u vladajuće ideologije i prinčeve.
Drži se podalje od prinčeva.
Čuvaj se da svoj govor ne zagadiš jezikom ideologija.
Veruj da si moćniji od generala, ali se ne meri s njima.
Ne veruj da si slabiji od generala, ali se ne meri s njima.
Ne veruj u utopijske projekte, osim u one koje sam stvaraš.
Budi jednako gord prema prinčevima i prema gomili.
Imaj čistu savest u odnosu na privilegije koje ti tvoj zanat pisca donosi.
Prokletstvo tvog izbora nemoj brkati sa klasnom opresijom.
Ne budi opsednut istorijskom hitnjom i ne veruj u metaforu o vozovima istorije.
Ne uskači, dakle, u "vozove istorije", jer je to samo glupava metafora.
Imaj uvek na umu misao: "Ko pogodi cilj, sve promaši."
Ne piši reportaže iz zemalja u kojima si boravio kao turista;
ne piši uopšte reportaže, ti nisi novinar.
Ne veruj u statistike, u cifre, u javne izjave: stvarnost je ono što se ne vidi golim okom.
Ne posećuj fabrike, kolhoze, radilišta: napredak je ono što se ne vidi golim okom.
Ne bavi se ekonomijom, sociologijom, psihoanalizom.
Ne sledi istočnjačke filozofije, zen-budizam itd; ti imaš pametnija posla.
Budi svestan činjenice da je fantazija sestra laži, i stoga opasna.
Ne udružuj se ni sa kim: pisac je sam.
Ne veruj onima koji kažu da je ovo najgori od svih svetova.
Ne veruj prorocima, jer ti si prorok.
Ne budi prorok, jer tvoje je oružje sumnja.
Imaj mirnu savest: prinčevi te se ne tiču, jer ti si princ.
Imaj mirnu savest: rudari te se ne tiču, jer ti si rudar.
Znaj da ono što nisi rekao u novinama nije propalo zauvek: to je treset.
Ne piši po narudžbini dana.
Ne kladi se na trenutak, jer ćeš se kajati.
Ne kladi se ni na večnost, jer ćeš se kajati.
Budi nezadovoljan svojom sudbinom, jer samo su budale zadovoljne.
Ne budi nezadovoljan svojom sudbinom, jer ti si izabranik.
Ne traži moralno opravdanje za one koji su izdali.
Čuvaj se "užasavajuće doslednosti".
Čuvaj se lažnih analogija.
Poveruj onima koji skupo plaćaju svoju nedoslednost.
Ne veruj onima koji svoju nedoslednost skupo naplaćuju.
Ne zastupaj relativizam svih vrednosti: hijerarhija vrednosti postoji.
Nagrade koje ti dodeljuju prinčevi primaj s ravnodušnošću, ali ništa ne čini da ih zaslužiš.
Veruj da je jezik na kojem pišeš najbolji od svih jezika, jer ti drugog nemaš.
Veruj da je jezik na kojem pišeš najgori od svih, mada ga ne bi zamenio ni za jedan drugi.
"Tako, budući mlak, i nijesi ni studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta svojih". (Otkrivenje Jov., 3,16)
Ne budi servilan, jer će te prinčevi uzeti za vratara.
Ne budi naduven, jer ćeš ličiti na vratare prinčeva.
Nemoj dozvoliti da te uvere da je tvoje pisanje društveno nekorisno.
Nemoj misliti da je tvoje pisanje "društveno koristan posao".
Nemoj misliti da si i ti sam koristan član društva.
Nemoj dozvoliti da te uvere da si stoga društveni parazit.
Veruj da tvoj sonet vredi više od govora političara i prinčeva.
Znaj da tvoj sonet ne znači ništa spram retorike političara i prinčeva.
Imaj o svemu svoje mišljenje.
Nemoj o svemu reći svoje mišljenje.
Tebe reči najmanje koštaju.
Tvoje su reči najdragocenije.
Ne nastupaj u ime svoje nacije, jer ko si ti da bi bio ičiji predstavnik do svoj!
Ne budi u opoziciji, jer ti nisi naspram, ti si dole.
Ne budi uz vlast i prinčeve, jer ti si iznad njih.
Bori se protiv društvenih nepravdi, ne praveći od toga program.
Nemoj da te borba protiv društvenih nepravdi skrene sa tvoga puta.
Upoznaj misao drugih, zatim je odbaci.
Ne stvaraj politički program, ne stvaraj nikakav program: ti stvaraš iz magme i haosa sveta.
Čuvaj se onih koji ti nude konačna rešenja.
Ne budi pisac manjina.
Čim te neka zajednica počne svojatati, preispitaj se.
Ne piši za "prosečnog čitaoca": svi su čitaoci prosečni.
Ne piši za elitu, elita ne postoji; elita si ti.
Ne misli o smrti, i ne zaboravljaj da si smrtan.
Ne veruj u besmrtnost pisca, to su profesorske gluposti.
Ne budi tragično ozbiljan, jer to je komično.
Ne budi komedijant, jer su boljari navikli da ih zabavljaju.
Ne budi dvorska luda.
Ne misli da su pisci "savest čovečanstva": video si već toliko gadova.
Ne daj da te uvere da si niko i ništa: video si već da se boljari boje pesnika.
Ne idi ni za jednu ideju u smrt, i ne nagovaraj nikog da gine.
Ne budi kukavica, i preziri kukavice.
Ne zaboravi da herojstvo zahteva veliku cenu.
Ne piši za praznike i jubileje.
Ne piši pohvalnice, jer ćeš se kajati.
Ne piši posmrtno slovo narodnim velikanima, jer ćeš se kajati.
Ako ne možeš reći istinu – ćuti.
Čuvaj se poluistina.
Kad je opšte slavlje, nema razloga da i ti uzimaš učešća.
Ne čini usluge prinčevima i boljarima.
Ne traži usluge od prinčeva i boljara.
Ne budi tolerantan iz učtivosti.
Ne isteruj pravdu na konac: "s budalom se ne prepiri".
Nemoj dozvoliti da te uvere da smo svi jednako u pravu, i da se o ukusima ne vredi
raspravljati.
"Kad oba sagovornika imaju krivo, to još ne znači da su obojica u pravu." (Poper)
"Dozvoliti da drugi ima pravo ne štiti nas od jedne druge opasnosti: da poverujemo da možda svi imaju pravo." (Idem)
Nemoj raspravljati sa ignorantima o stvarima koje prvi put od tebe čuju.
Nemoj da imaš misiju.
Čuvaj se onih koji imaju misiju.
Ne veruj u "naučno mišljenje".
Ne veruj u intuiciju.
Čuvaj se cinizma, pa i sopstvenog.
Izbegavaj ideološka opšta mesta i citate.
Imaj hrabrosti da Aragonovu pesmu u slavu Gepeua nazoveš beščašćem.
Ne traži za to olakšavajuće okolnosti.
Ne dozvoli da te uvere da su u polemici Sartr-Kami obojica bili u pravu.
Ne veruj u automatsko pisanje i "svesnu nejasnost" - ti težiš za jasnošću.
Odbacuj književne škole koje ti nameću.
Na pomen "socijalističkog realizma" napuštaš svaki dalji razgovor.
Na temu "angažovana književnost" ćutiš kao riba: stvar prepuštaš profesorima.
Onoga ko upoređuje koncentracione logore sa Santeom, pošalješ da se prošeta.
Ko tvrdi da je Kolima bila različita od Aušvica, pošalješ do sto đavola.
Ko tvrdi da su u Aušvicu trebili samo vaške a ne ljude - isti postupak kao gore.
Segui il carro e lascia dir le genti. (Dante)
 
______________________________________
 
LEGENDA O SPAVAČIMA

 
( himna iz romana )
 
Probudi se, o ti koji spavaš, probudi se veliki spavaču,
probudi se veliki snevaču,
ti veliko srce te pećine mračne,
budi se iz sna-mrtvila,
jer te možda neko sanja, neki božanstveni snevač,
neko čija paganska vjera propovjeda tamu,
neko ko je dosegao savršenstvo svoje paganske
vjere,
pa mu se sad duša vija po paganskim rajskim
predjelima,
a san mu nije ko nama obmana,
no san mu je ko i java jasan,
pa mu nema nesreće buđenja,
kad je u snu sreo Prisku svoju,
al mu nema – jaoj! – ni pomoću
kada mu mora pritiskuje grudi,
i uzalud trlja svoje oči, i uzalud hoće da se budi;
probudi se, veliki spavaču, da doživiš radost
ranoranioca,
i mirise kedrova, šaputanje maslinjaka,
svježu rodu rosnih trava, i pjevanje strnadica,
i šum reke
i bistrinu neba plava
i sunčeve zrake rujne, blagodati dobrog sunca,
sunca koje je tvoja vjera,
sunca koje je tvoja java,
sunca što se rađa na istoku zorom
kao svjetlost očišćenja, ko pobjeda nad
mračinom,
jer si slatka mana s neba, jer ti si Njegova slava,
jer ti si…18

_______________________________________

ĐUBRIŠTE


Ljudski i životinjski otpaci: nokti kose
Ženske kose koje su pucketale pod električnim dodirom češlja
Liskuni žuljeva zasecanih žiletom
Mrki lišajevi rana
Dlake s nogu iz nosa iz uva
Mirišljava mahovina ženskih pazuha
Lobanje riba
Raširene lepeze rера
Dvosekli češljevi ribljih kičmi
Ošurene kokošije glave
Crno vlažno реrје
Zgrčene kokošinje noge od voštanih krljušti
Životinjske kosti iz kojih je isisana srž
Zelena creva živine vezana u čvor
Tube ribljih kostiju slične uzorcima za igle
Dvostruki baloni ribljih mehura
Ogrizine jabuka
Koštice od šljiva bresaka lubenica
Koštice od višnje kao vitamini
Zgužvani indigo sa šiframa
Trulo voće čije meso jedu crvi kao meso ljudsko
Izgrižene muštikle od višnjevog drveta od kaučuka od ćilibara
Muštikle požutelih prstiju
Plavi žileti plave koverte za žilete tramvajske karte etikete
Papirne čipke teleprinterskih traka
Otpaci uštirkane čipke
Zlatne čaure praznih karmina kao puščane čaure
Ljuske od jajeta iz kojih su se izlegla kljunata čudovišta bez krila i repa
Poklopci pivskih flaša
Crepovi slomljenih saksija
Rogozina trula slama
Crni barjak kišobrana
Ptičji skelet suncobrana
Salvete na kojima je utisnuta posmrtna maska usana
Prazne kese od hartije koje čuvaju u svojim naborima zrna kristala kao u mekom mesu školjki
Presečena šargarepa sa svojim godovima u sredini zelenim pa sve rujnijim
Коrе od graška kao odsečene usne
Pregorele sijalice kao jaja žar-ptice (žice)
Članske karte sa svojih deset zapovesti u koje više niko ne veruje
Požutele manžete
Svilene kravate kao iščupani strukovi vodenih cvetova
Isceđene tube paste za zube
Čepovi
Fotografije snimljene pri mesečini
Karanfili koji grozno trunu
Lale narcisi gladiole
Кrinovi koji daju đubrištu svečan izgled groblja
Ekseri spajalice rajsnegle igle šrafovi ukosnice
Riđi uvojci bakarne žice
Ispražnjene hemijske olovke
Paučina najlon čarapa
Rasparene rukavice
Vezice ringle pločice
Stare cipele koje polako postaju zelene kao trava
Dečji crteži sunca i neba na koje kiša stavlja svoje potpise pretvarajući ih u remek-dela
Drečeći omoti knjiga kao krvava materica muzâ poezije
Ženske ukosnice čiji su se kljunovi mimoišli kao kljun papagaja
Pokisle trake krep-papira
Zarđale žice
Čipkasti otpaci oštraljkom oštrenih olovki
Kore oraha kao rastvorene ptičje lobanje
Trule moždine oraha poput ljudskog mozga
Cevčice od slamke i njine srozane čarape od cigaret-papira
Četke za zube u kojima je ostalo samo korenje u desnima od stakla
Kutije od lima od kartona
Staklene epruvete u kojima su ležali aspirini kao zreo grašak
Boce od mleka piva koka-kole
boce sa malecnim ustima kao u pijavice
boce zurle frule okarine
boce sa razvaljenim trbuhom kao u riba
boce sa zelenim poseklinama
boce što zaudaraju na džibru i na povraćanje
boce sa jabukom-pampurom u gubici kao u zaklanog praseta
boce sa ustima mastiljavim kao usta osnovca
kore od narandže kao koža žena između lopatica
kore od narandže sa postavom kao postava kožnih rukavica
kore hleba raskiseljene u prljavoj vodi kao u krezubim ustima staraca
isceđene polulopte limunova
spiralne opruge korâ od jabuke
Коrе od lubenica kao sveže konjsko meso na koje su
napadale velike crne muve
kore banane kao odrani muški ud
kore krompira sečene neštedimice prosto kao što se seče hleb
Smeđe pramenje prašine
Pepeo cigareta
Isceđeni opušci poput velikih belih crva koje je izleglo đubrište
Prezervativi u čijoj ljigavoj kesi trunu homunkulusi
Talasasti porcelan slomljenih tanjira
Zgužvane novine koje kasne i po mesec dana
Plastika pleksiglas
Grumenovi vate na kojima se gruša krv i gnoj
Dugmad od roga pleha i sedefa
Komadi gaze kao skinuti s đerđeva
Binde na kojima cveta cvet ženskosti
Flasteri na kojima su ostale zlatne dlake s belim korenjem
Pesme (pa i ova)
Koverte sa iščupanom ljubičastom utrobom
Маrkе crvene žute plave zelene
marke na kojima se prse državnici pesnici i osvajači vasione
marke zarobljene dodirom jezika kao što se zarobljavaju ljubavnici
marke za kojima luduju filatelisti spremni da ih balsamuju
marke žigosane kao stoka
marke opervažene čipkom
marke na kojima cveta cveće i reže lavovi
marke sa pečatima gradova
marke sa datumima kao na bocama s pasterizovanim mlekom
kako bi đubrište bilo uvek sveže
Pisma pisana na kolenima u vozu
pisma pisana na velikim pisaćim mašinama vitkim prstima
daktilografkinje prstima sa kojih je upravo polizala puter
pisma pisana dečjom rukom
pisma pisana drhtavom rukom staraca
razglednice pisane hemijskom olovkom na terasama kafana
pisma sa mandatima čuvenih hotela
ljubavna pisma od kojih kiša napravi tragediju
Đačke sveske koje treba čuvati za starost
Posmrtni plakati o kojima se nema šta reći
Salata zelen kupus zelje zimzelen
Кораr рараr karanfil karfiol
Ogrizine jabuka (opet)
Grozdovi jorgovana što se raspada veličanstveno kao izvađena pluća pušača
Krpe lastike kragne
Mušeme muslinske marame svila
Ruže
ruže koje divno pristaju đubrištu kao što pristaju i pesmi
ruže koje počinju da zaudaraju kao ljudi
ruže na koje sleću muve
ruže koje su zavijale u tanke šuštave papire vlažne ruke prodavačica
ruže koje su držane u kristalnim vazama kao zlatne ribe
ruže kojima su menjali vodu kao obloge na čelu bolesnika
ruže vezane žicom kao zločinci
ruže sa zglobovima sličnim zglobovima papkara
ruže sa lišćem tako nalik na veštačko
ruže zbog kojih sam se probudio u 3,30 noću kako ih ne bih do sutra zaboravio

Нема коментара:

Постави коментар